(PRVI DEO ←)
Srbija.blog.hu: „Ej, što volim miris kamiona” ili „Jebanje na brodu”?
Sejo Sekson: Pa dobro, vidi, to je nekako skroz drugi svijet. To je svijet komercijalne kulture, koja podrazumeva zaradu, koja podrazumeva aktivnu saradnju sa mas-medijama, koja podrazumeva stvaranje od nečega vrlo niskog kvaliteta kulturne robe sa nešto dužim rokom. Ali u sustini radi se sa smećem kojim se ja ne bavim. Sad ćemo svirati u Skoplju na festivalu koji se zove Turbo Rock. Razgovarao sam sa organizatorom, basic idea je da to bude neki front otpora protiv turbo folka. Meni je to ipak malo glupo. Kao kad bi odbojka bila front otpora rukometu. To su dva različita sporta i gotovo. Upravo sam rekao i organizatorki: „Da li misliš ako bi se ukinuo turbo folk, onda bi njihova publika slušala rok? Oni bih vjerovatno slušali muzičke uloške iz turskih sapunica ili nešto slično, a ne rok.” To je jedna druga publika, jedan drugi svijet. Ja mislim da je problem u trenutno lošem kvalitetu sadašnje rok muzike. Mislim na neku autorsku krizu, ali u suštini dobri autori u rok muzici ni danas nemaju problema ni sa tiražem ploča ili sa brojem publike na koncertima, ni sa kvalitetom rada. To mislim na Hladno pivo, na Dubioza kolektiv, na Edo Maajku i još neke. Nažalost, malo ih je. Sa druge strane nije lako doći do regionalnih uspjeha, pošto se teško može plasirati u medijima. Nije više kao u Jugoslaviji kada su mediji bili otvorene i fluktuisane kulture i ekonomije, danas je mnogo teže postići uspjeh van granica svojih republika. Čak i sistemi i parole su protiv globalnog Ex-Yu kulturnog tržišta. Recimo: „trošimo hrvatski”, „jedemo bosanski.”
Srbija.blog.hu: Da li se vi donekle tretirate u Hrvatskoj kao egzotični bend?
Sejo Sekson: Ma ne, mi smo već dosta dugo na estradnoj sceni. Mi se tretiramo kao mješoviti, bosansko-hrvatski bend, što i u suštini jesmo. Većina naših članova ima dvojno, bosansko-hrvatsko državljanstvo. Jedino se naš bosanski govor eventualno tretira kao nešto egzotično, pošto nekima, pogotovo mlađima, to je izostalo sa kulturne scene.
Srbija.blog.hu: Pratiš i bosansku i hrvatsku štampu?
Sejo Sekson: Online štampu. Preko interneta pratim događaje u obe republike, i hvatam dva‑tri bosanska televizijska kanala.
Srbija.blog.hu: Inače već davno živiš u Zagrebu, a da li često ideš za Sarajevo?
Sejo Sekson: Da, manje-više mjesečno. I stara mi živi u Sarajevu.
Srbija.blog.hu: Međugorje ili Kumrovec?
Sejo Sekson: Hmm, ja mislim da je trenutno Kumrovec in (smeh). Nakon godina negiranja, dosta ljudi ponovo počinju da poštuju tog čoveka, koji je, kažem, imao i svoje dobre osobine i svoje mane, naravno. Ipak ima puno ljudi, kao što u Bosni mi kažemo, kojima je on valjao. Svaka Ex-Yu republika je ipak dobila nešto za vreme njegovog režima. Hrvatskoj su bile vraćene teritorije, Slovenija je dobila jednu stabilnost, Srbija, kao najveća republika, Makedonija po prvi put dobila državnost, Crna Gora je dobila nazad, Albanci koji su dobili autonomiju, neki uzmak nacionalnog preporoda, prvi univerzitet, prva radio stanica, posle prva televizijska emisija, itd. Sve više i više ljudi dolaze u Kumrovec zadnjih godina autobusima iz različitih krajeva bivše Jugoslavije. Sa druge strane, nekim ljudima on je stvarno bio dušman. Ako mene lično pitaš, ja mislim da su u balansu njegovi zločini ipak sitniji ako ih rasporedimo sa njegovim pozitivnim delom. Do neke mjere on je prosuo sjeme demokratije na ovim prostorima. Dao je konstitut republikama sa pravom otcjepljenja, pa na kraju tako je moglo doći do osamostaljenja bivših republika Jugoslavije. Naravno moguće je gledati na njega i kao na komunističkog diktatora, ali kad je on došao na vlast, onda je preuzeo heterogenu, pretežno ruralnu zemlju sa velikim brojem nepismenih, sa ogromnim ratnim gubitkom u životima i materijalnim takođe, i u zoni sovjetskog interesa. Tako gledano, nije mala stvar ono što je izgradio. Jest da je Goli otok bio nešto ogromno zlo, što se tiče nepravde i ponižavanja ljudi, ali ako Tita rasporedimo sa nekim drugim komunističkim liderima, pogotovo sa Staljinom ili sa Polom Potom, onda je sve to bilo samo dječji vrtić.
Srbija.blog.hu: Da li si ikad pomislio da bi možda bio srećniji čovek bez muzičke karijere? Kao prosečan malograđanin. Civil, sa završenim medicinskim fakultetom? Ko zna, možda bi onda ti bio taj, po celom svetu čuveni lekar, novi gradonačelnik Pirana, rodom van Slovenije, dr Davor Sučić, a ne dr Peter Bosman? :-)
Sejo Sekson: Slušaj, što se tiče sreće, ja mislim da sam kao sredovječni čovjek već uspjeo da do te mere upoznam sebe da slobodno mogu da ti kažem bez obzira na to sam srećan, što sam na bini, ili da se bavim nekim, ajd da kažemo prosečnim, svakodnevnim poslom. Ja sam i za vreme rata uspjeo da budem srećan, makar to sigurno ludo zvuči. Uspjeo sam da pronađem sebe, da pomognem svojima, da nađem neki mir u duši. Za vrijeme rata ja u Sarajevu nisam ostao da ne bih izdao državu, da ne bih izdao narod, ja sam u Sarajevu ostao da ne bih izdao sebe. Imao sam i puno para, i visoki komfor, a bilo je vrijeme kad praktično ništa nisam imao, za vrijeme rata, a primetio sam da što se tiče sreće, uopšte ne igra ulogu niti materijalno stanje, niti uspjesi u karijeri. Poznajem više takvih koji il’ su puni love, il’ su jako uspješni u svojoj struci, a ipak nisu srećni. A sa druge strane, takođe sam sreo sretne porodice, koje žive među jako skromnim uslovima.
Srbija.blog.hu: Na današnjem koncertu je sologritarista vaše grupe, uz pomoć bubnjara i klavijaturiste naravno, odigrao Rimski-Korsakov čuveni klasični hit Bumbarov let, a vaš violinista je odigrao Monti čardaš. Meni, kao osobi koja ne razume srpskohrvatski, taj je deo bio vrhunac koncerta. Da li nameravate da neke svoje pesme prevodite na engleski kako biste stekli širi publicitet? [Ovo je bilo bonus pitanje, postavljeno na engleskom od strane moje supruge, koja ne priča srpskohrvatski, dok sam ja na brzaka izašao do toaleta, ali barem smo saznali da Sejo dosta dobro priča engleski.]
Sejo Sekson: Mi smo prevjeli tri-četiri naše pjesme na engleski na visokom nivou, ali ne samo naše pjesme, nego čitava filozofija naših tekstova do te je mjere uglavnom spiritualno vezana za prostore bivše Jugoslavije da smo shvatili da nema smisla prevoditi naše tekstove. Barem ne sada. Možda će nakon dvadeset godina i to imati smisla, ali ne zasad. A što se tiče uložaka na koncertu, poput adaptacije klasične muzike, sa jedne strane stvarno mi je drago što ti se dopalo, ali sa druge strane ne namjeravamo ništa više nego da live show učinimo još atraktivnijim, pošto, poput tebe i tvog partnera, ima nekoliko takvih u našoj publici, da partner našeg fana ne razumije srpskohrvatski. Ali sa druge strane, naš rad, i rad bendova poput nas, pokazuje i to da trenutno pravi rokenrol nećeš pronaći, šta ja znam, u Engleskoj ili u Americi, nego recimo u Azerbejdžanu ili kod nas u Bosni, gdje su u datom momentu aktuelni politicki i socijalni problemi.
Srbija.blog.hu: Rekao si da ste gurali drogu osamdesetih i devedesetih. Šta konkretno?
Sejo Sekson: Ja lično sve, osim heroina. U našem bendu je uvijek bilo dva-tri člana na heroinu, nekim čudom ja nikad nisam probao. Ali ono što je bilo tipično, pušili smo posle koncerta, jer je posle koncerta jako visok adrenalin, teško možeš da zaspiš. Džabe dođeš mrtav umoran u svoju sobu, ali ako si nastupio ispred 5-10 hiljada ili čak više ljudi, tolko si navijen da nećeš moći zaspati. Dva-tri sata se vrtiš, a ako je bio neki after posle koncerta, onda je još gora situacija. Onda, šta ja znam, meni je uvijek pomoglo u takvoj situaciji da povučem par dima radi mog zdravlja i komfora. Mi smo inače puno radili na našim šouima, i uspjeli smo da sa našim stresnim radom napravimo interesantan šou bez toga da je bilo ko od naše grupe trebalo da bude pripit ili šlogiran.
Srbija.blog.hu: Početkom devedesetih krenuo si sa takozvanim fuzijskim predstavama pop muzike i humorističkih skečeva, kakva su ti bia iskustva u vezi s tim neobičnim projektom?
Sejo Sekson: Devedeset i prve smo napravili par šouova, Top lista nadrealista, Bombaj štampa, Elvis J. Kurtović i Zabranjeno Pušenje, i bili smo nevjerovatno uspješni.
Srbija.blog.hu: Iskreno da ti kažem, mene malo čudi da ste bili uspešni u tom projektu. Meni se nešto čini da ste spojili potpuno različite stvari, humorističke predstave i rok koncerte. Šta ja znam, kao da ste servirali pivo uz baklavu.
Sejo Sekson: Najverovatnije zbog toga što je publika bila ista i na rok koncertima novih primitivnih grupa i na humorističkim predstavama Top liste nadrealista, ali vjeruj mi, naši fuzijski projekti su bili nevjerovatno popularni. Odustali smo od nastavka jedino zbog rata, pošto smo izgubili mogućnosti nastupa, ali komercijalno smo bili nevjerovatno uspješni. Devedeset i prve bili smo na prostorima Jugoslavije (zadnji put u de jure zajedničkoj) daleko uspješniji čak i od Lepe Brene i od Bijelog dugmeta. Ukupno preko 200 hiljada ljudi nas je vidjelo u roku od dva mjeseca. Ali daleko više od komercijalnog uspjeha meni je draža u umjetničkom smislu ta uspješna fuzija rok koncerta sa pozorištem. Tada je to funkcionisalo. Najvjerovatnije i zbog toga što smo imali stvarno žestoku i odanu publiku, koja je dolazila i na rok koncerte i na pozorišne predstave, a svjestan sam da bi danas bilo mnogo teže spojiti, recimo, koncert Bijelog dugmeta sa dramskom predstavom Zagrebačkog dramskog kazališta.
Srbija.blog.hu: Malopre si rekao da imaš dvojno državljanstvo, bosansko i hrvatsko, i da poslednjih godina živiš u Hrvatskoj, u Zagrebu. Da li osećaš da imaš i dvojni identitet?
Sejo Sekson: Identitet koji ja imam je u suštini poništen, negiran. To u stvari nije ni jugoslovenski, to je stvar jednog nenacionalnog pristupa prema društvu. To je građanski. Ja ne smatram sebe Jugoslovenom, ja smatram sebe građaninom. I u Sarajevu smatram sebe građaninom. I u vezi ustava Bosne i Hercegovine, smatram da je jedna vrlo interesantna situacija i manjak prava koja bi po Dejtonskom sporazumu trebalo biti osigurana. Po Dejtonskom ustavu, Bosna i Hercegovina bi trebalo da bude država konstitualnih naroda i njenih građana. Međutim, u praktikovanju te vlasti nestaju građani. Danas je vlast u Bosni bazirana na etničkom principu. Imaš tri člana predsjedništva, a trebalo bi imati četiri. Trebalo bi postojati četvrti, koji predstavlja građane. Po nekim procjenama čak preko 25% stanovnika Bosne, poput mene definiše sebe kao građanin, a ne po etničkoj bazi. Međutim, nekim čudnim inženjeringom u realizaciji tog ustava, kroz zakone, to nestaje. U Strazburgu ispred Evropskog suda sada građani Bosne i Hercegovine po toj bazi dobijaju parnice. Zbog ove situacije je došlo do te kontraverzne situacije da je Komšić, porijeklom Hrvat, u suštini delegat građana, a zbog toga su sada Hrvati ostali bez člana u predsjedništvu.
Srbija.blog.hu: Kakve su ti vojvođanske uspomene, uspomene iz Republike Mađarske, da li želiš nešto da poručiš našim čitaocima, koji su pretežno Mađari iz Republike Mađarske i iz Vojvodine?
Sejo Sekson: Ja sam dugo imao curu Mađaricu, iz Hrvatske, iz Bjelovara. Devedesetih. To su bile prelijepe godine mog života, i mogu reći da sam i preko nje, preko njenih prijatelja i njene porodice dosta upoznat sa mađarskom kulturom. U Mađarskoj nisam baš puno svirao, ali sam često dolazio. A u Vojvodini smo puno svirali. Vojvodina, inače, kako da kažem, uvijek je bila lokomotiva ovih naših prostora. Kvalitetne škole, kao deo Austrougarske, ako rasporedimo sa Srbijom i ostalim južnim djelovima bivše Jugoslavije koji su bili pod turskom okupacijom, bila je uvijek razvijenija. Puno Vojvođana je došlo i u Sarajevo. A vojvođanski prostor je uvijek bio daleko ispred Balkana. [Sejo je verovatno ljubazan, no to uopšte nije mala stvar od strane nekoga ko je duže od četvrt stoleća u prvim redovima balkanske rok scene.] Po mom mišljenju, ovog Jugoslovenskog građanskog rata devedesetih dva prostora su ostala stopostotno poštena, Istra i Vojvodina.
Srbija.blog.hu: Sejo, hvala ti puno za intervju u ime svih naših čitalaca.
