Serbia Insajd

Hírek, vélemények, elemzések, interjúk és beszámolók az exjugoszláv térségből, illetve érintőlegesen a Balkán-félsziget egyéb területeivel kapcsolatban is. Szigorúan szubjektíven. A blogot többen szerkesztjük, az egyes szerzők véleménye nem feltétlenül egyezik meg.

jugo.png

Na ovim prostorima

Facebook-oldalunk rendszeresen frissül, a blogposztoktól eltérő anyagokkal. Lehet nekünk linket, képet, videót, bármit küldeni. Ha ott írsz privát levelet, akkor azt mindhárman látjuk, így gyorsabban kapsz választ.

Friss topikok

Egyéb témák

18+ (2) 2008 (15) abszurd (75) adatvédelem (2) adósság (3) afganisztán (1) albán (41) albánia (1) aleksandra jerkov (2) alkotmány (5) állatkert (3) állatkínzás (4) al khaida (1) amy winehouse (1) andrej pejic (1) angelina jolie (5) ante markovic (2) április 1. (2) arkan (8) árvíz (5) atomenergia (1) autonómia sorozat (6) avala (2) azerbajdzsán (5) b92 (8) badnjak (1) balasevic (2) baleset (19) balkán hg.hu (2) bánát (6) bankok (8) belgrád (121) berlusconi (2) beruházás (6) betegség (4) bevándorlók (15) bicikli (6) bigbrother (7) bizarr (11) bloggerek (31) bmw (2) bor (4) boris johnson (2) börtön (12) bosznia (77) breivik (3) brutalitás (6) budapest (20) bulgária (8) bulvár (6) bunda (4) bunyevác (3) burek (3) camino (1) canak (3) cane subotic (1) ceca (6) ceda jovanovic (3) cigányok (26) civil kurázsi (2) crvena zvezda (6) csecsemő (4) csehszlovákia (2) csempészet (4) csetnikek (10) dacic (26) dalmácia (4) damjanich (1) danilo kis (1) délszláv (8) délszláv háború (2) díj (4) dinamo zagreb (5) dinkic (6) diplomaci (3) díszpolgár (4) divac (3) divat (4) dizájn (6) djindjic (7) dobrica cosic (2) drog (15) dubioza kolektiv (2) dubrovnik (4) dzajic (3) dzsihád (1) édesség (3) egészségügy (20) egyház (32) ekv (1) élő (2) erőszak (12) észak korea (1) etnikai feszültség (6) eu (38) euro2008 (4) euro2012 (4) eurovízió (4) exit (4) exjugoszláv (12) exyu ultras (6) facebook (18) fasiszta (8) fegyver (12) fertőzés (2) fesztivál (4) film (38) foci (65) folk (11) fordítás (6) függetlenség (32) futballmaffia (4) gasztronómia (14) gáz (8) gazdaság (5) gojko mitics (1) goldenblog (4) goliotok (2) goranok (1) görögország (6) gotovina (18) guantanámó (1) gyász (25) gyilkosság (38) háború (99) hadsereg (18) hadzic (7) hága (57) hajduk split (5) hajózás (4) határon túliak (19) hekkerek (3) homofóbia (13) horvát (50) horvátország (214) horvát tavasz (2) huligánok (21) humor (23) hungarikum centar (2) ibrahimovic (3) identitas-essze (2) időjárás (13) india (1) interju (25) interpol (3) írástudatlanság (5) isis (1) isztria (5) ivo sanader (38) jadranka kosor (4) jagodina (3) janics natasa (12) japán (2) jelasity radovan (1) jemen (1) jeremic (9) jogi pr (4) jugoszlávia (63) kadhafi (3) kalózpárt (1) kampány (10) kannibalizmus (2) karácsony (1) karadzic (14) kartoncity (4) katolikusgyalázás (2) kávé (2) képek (44) képregény (4) kézilabda (5) kiállítás (4) kígyó (1) kina (3) kisebbség (8) kisebbségi identitás (20) kiskorú (7) kommunizmus (21) könyv (18) kormány (10) korrupció (47) kosárlabda (8) kostunica (13) koszovó (97) közlekedés (32) közvélemény (5) krajina (5) krist novoselic (1) krónika (6) kuba (1) kusturica (15) lazar risar (2) lepa brena (1) libia (3) lopás (3) lsv (4) macedonia (21) maffia (30) magyarok (94) magyarország (106) magyarverés (7) magyar kisebbség (7) magyar szo (7) majtényi lászló (1) marinko magda (2) marko (4) mecset (6) média (52) medjugorje (2) melegek (22) menekültek (3) mentalitás (7) mezőgazdaság (4) migráció (3) milka (3) milliardosok (2) milosevic (28) mirjana (6) mladic (30) moderálás (2) mol (26) momo kapor (2) montenegro (46) mostar (10) muszlimok (25) művészet (5) muzeum (5) nácizmus (9) nagybritannia (3) nagykövet (3) nagy delszlavok (5) nagy szerbia (1) nato (16) na srpskom (4) németország (15) nemi erőszak (4) neonáci (2) népszámlálás (4) nikola tesla (3) nikolic (24) njegos (1) norvégia (2) novak djokovic (13) novi pazar (5) nyaralás (17) nyelv (26) nyomortelep (5) obraz (3) oktatás (21) olaszország (16) olimpia (13) oluja (10) önállóság (4) orlovi (1) örmény (1) oroszok (15) oroszország (20) otp (1) pálinka (5) parkolás (2) parlament (12) paródia (5) partizan (3) pedofil (6) pedofília (3) peking2008 (6) plágium (5) plakátok (5) pontatlanság (1) poskok (1) pravoszláv (6) prostitúció (10) punk (1) putyin (9) puzsér (1) rablás (6) radics viktoria (1) radikálisok (17) radivoj korac (1) radnóti (1) razija mujanovic (1) rendezvény (6) rendőrök (28) rendőrség (61) retro (10) rezsi (2) röhej (24) románia (10) rombolas (2) röplabda (5) safarov (1) sajtó (61) sajtószabadság (3) sarajevo (22) sass laszlo (3) sebesülés (5) sejo sekson (2) serbiainsajd (13) seselj (24) sovinizmus (4) split (9) sport (100) srebrenica (10) statisztika (4) surda (4) svédország (7) szabadka (34) szabadkőműves (1) szabo arpad (7) szandzsák (8) szárazság (1) szeged (22) szegénység (10) széky jános (1) szeles monika (1) szentendre (1) szerb (55) szerbek (144) szerbia (486) szerbia2020 (3) szerbverés (8) szerkesztő (4) szervátültetés (1) szervkereskedelem (1) szex (28) szinhaz (4) szíria (1) szlovákia (6) szlovénia (32) szobor (9) szollar domokos (1) sztrájk (2) születésnap (1) szvasztika/szlavisztika (4) tadic (33) tálas péter (1) támadás (25) támogatás (4) tenisz (12) terrorizmus (3) terzic (2) tetoválás piercing (5) tgm (1) thompson (3) tito (25) többség (1) topolya (2) toroczkai (4) törökök (17) trükközés (3) tudjman (7) tüntetés (23) turbofolk sorozat (2) turizmus (34) tvrtko (2) twitter (1) uck (8) újságírók (11) újvidék (2) ujvidek (20) új primitivizmus (5) ukrajna (10) űrkutatás (2) usa (32) úszás (5) vajdaság (129) választás (26) választások (38) válogatott (3) válság (3) varostervezes (9) vasút (9) vélemény (41) vendégposzt (11) vesna vulovic (1) vicc (1) videó (160) vihar (10) villamos (2) vízilabda (12) vmsz (12) vucic (8) wikileaks (7) wootsch peter (3) yugo (7) zabrenjeno pusenje (8) zastava (7) zászló (4) zavargások (11) zene (56) zenta (3) zepter (3) zombi (2) zombor (3) zsidók (3) zupljanin (3)

Itt olvasnak minket:

free counters

Feliratkozás

Creative Commons Licenc

* A névhasználat nem előlegez meg semmilyen állásfoglalást Koszovó státuszát illetően; az ENSZ Biztonsági Tanácsának 1244-es határozatával, valamint a Nemzetközi Bíróság koszovói függetlenséggel kapcsolatos véleményezésével összhangban.

Eskluzivni intervju sa Sejom Seksonom (Zabranjeno Pušenje)

2011.03.22. 21:21 bikmakk

[Styxx korábban megjelent interjújának szerb nyelvű eredetije.]

Vodimo jedan blog na mađarskom jeziku, koji se bavi Ex-Yu tematikom. Naslov bloga je http://srbija.blog.hu – no bavi se čitavom bivšom Jugom. 

 

Srbija.blog.hu [Styxx]: Dragi Sejo! Za blog sam napisao članak o Novom primitvizmu, fokusiran pretežno na Zabranjeno Pušenje. čitatelji su jako pozitivno primili članak, koji je prerastao u seriju od pet delova, zbog čega smo došli na ideju da napravimo eskluzivni intervju sa tobom. (Hvala ti puno što si pristao na saradnju.) Kako je nastalo ime za pokret „Novi primitivizam” – konkretno, ko je provalio tu genijalnu frazu?

Sejo Sekson: Pa to je bilo vreme pokreta. New Waves, ne znam ni ja, New Romantics, vamo‑tamo, pa eto i mi smo onda imali našu ideju, New Primitives, referirajući na trendove u socijalističkom društvu, gde su živeli i zaista istinski primitivni ljudi. Neki ljudi bez škole, koji su radili najteže fizičke poslove, slušali narodnu muziku, a sa druge strane su bili neki, mi smo ih zvali mainstream primitivcima. Znači primitivci koji nisu ni bili svjesni svog primitivluka. Koji su živeli relativno dobro, konzumirali neke tekovine civilizacije, samo što ih nisu razumjeli. I mi smo bili ta treća vrsta, new primitivci, znači i mi iz te sredine potičemo i jednostavno i mi moramo biti primitivni. A mi smo za razliku od akutnih i mainstream primitivaca svjesni svog primitivizma. A konkretno ime za pokret je dao Elvis J Kurtović. Ali ja sam bio prvi koji se primitivno obuk’o i tako otiš’o u grad. Ja sam imao žicu u šalu koji je uvijek izgledao da vihori i kad nema vjetra. Baš je bio atraktivan. Ideš kroz grad, a leprša ti šal.

Srbija.blog.hu: Kao klinca od petnaest i kusur godina, sredinom osamdesetih me je fascinirao vaš ironičan, provokativan stav prema jugoslovenskom socijalizmu „u zadnjoj fazi” (mada ko je to tada znao da je tako blizu game over?), pesme kao Dan Republike, Guzonjin sin, itd; Nele sa svojim odvratnim stilom oblačenja, u sašivenom odelu i kravati, poput prosečne komunjare sa nekog kongresa. Tada nisam puno pažnje obraćao na to da ste vi koristili sarajevski sleng, pun turcizama, ali danas mislim da je taj couleur locale bio vaša vrlina barem onoliko koliko i političke provokacije. Smatram da ste zbog toga uspeli da stvorite nešto originalno. Da li sam u pravu što smatram da ste vi stvarno bili pioniri u tome, ili bi pak rekao, otvoreno govoreći, da su i pre ZP-a i drugih NP orkestara pojedini izvođači zabavne muzike koristili taj fenomenalno sirov jezik začinjen žestokim psovkama sarajevske raje?

Sejo Sekson: Iskreno da ti kažem, to nije bila nikakva kemija. Sarajevo je bio u nekom uzmaku, zbog Olimpijade i zbog neke atmosfere u gradu, i ajd da kažem, i zbog neke popravljene ekonomske situacije. Iračko-iranski rat je dosta obogatio Sarajevo. Ljudi su počeli bolje da žive, budući da se municija proizvodila u sarajevskim fabrikama, poput Petisa, i tako dalje. Pojavila se pažnja za Sarajevo, prvo preko filmova, pojavila se Doli Bel, pojavilo se Tetovirano pozorište, Audicija se pojavila. Počele su da se dešavaju interesantne stvari, plus Olimpijada, kao sto sam već rekao, sve je to skrenulo nekako pažnju na grad i ljudi su pronašli nešto smješno i duhovito. Nekako i taj govor meni je sasvim normalan, a neki ga ipak smatraju smiješnim. Na primer u Puli prošle godine su mi neki rekli: „Ajde, pričaj nešto smiješno!”„Čekaj, ne mogu, nisam navijen!” – a oni: „Nema veze, ti samo pričaj!” Nekako i preko nekih TV-emisija, Top lista nadrealista, na primer, taj govor je ljudima postao jako simpatičan, smiješan, i bosanski jezik od tada ima jako dobar prolaz kod publike. Čak i neki nezaslužen, kao recimo u mom slučaju (kroz smeh).

Srbija.blog.hu: Da li je bilo i nekog otpora? Poput: „Uh, trebalo bi malo formalnije?”

Sejo Sekson: Pa, bilo je i dosta nerazumijevanja. Ta muzika je nastala izvan kontrole, nastala u nekoj klupskoj sceni sarajevskih fakulteta. To nije muzika koja se izvodila na velikim stejdžima. To nisu bili bendovi poput velikih jugoslovenskih bendova, koji su nastupali na velikim prostorima, tradicionalnim velikim feštama vezanim za rokenrol. To je bila, u stvari, klupska scena fakulteta. To je bio, ajd da kažem, jedini prostor koji je puštao takvu vrstu izraza, takvu vrstu priče. To nije bila neka potpomagana stvar. U prvom redu zbog toga što je svako pronašao sebe kao meta naših šala iz sveta akutnih i mainstream primitivaca. Komunisti na svoj način, a sa druge strane sarajevska čaršija, koja to nekako shvatila kao karikiranje čaršijskog, gradskog načina života i duha, neki su shvatili kao karikiranje muslimanskog načina života. Isto kao i kod Ive Andrića, bilo je dosta različitih krivih tumačenja. I na to se dovezale i neke afere sa drogom. Mi smo koristili droge, to nije tajna. Ništa manje ili više nego prosečni mlad i otkačen Jugosloven u to doba. Ali uglavnom, moram da priznam, neki dobar kvalitet našeg rada je ipak doneo plod i uspeo da amortizira nerazumijevanja. Pogotovo kad se pojavio album Pozdrav iz zemlje Safari, koji je po mnogima i naša najbolja ploča. Malo su nas pustili na miru, jer su i oni shvatili da inače mi i još malo bolje radimo kad smo taki izmaltretirani (smeh). I od tada je počeo naš normalni rad.

Srbija.blog.hu: Što se tiče jednog od vaših najvećih ranih hitova, Nedelja kad je otišo Hase, šta je bilo pre, pile ili jaje? Da li ste mislili prvenstveno na to da posvetite jednu pesmu u znak uspomene na Hasu, koji je bio legendarni fudbaler, džentlmen i lokalpatriota, ili da napravite neku foru na račun Josipa Broza Tita? (Možda ste prešišali sa tim totalno neočekivanim simbolom i „Strvinu” Šarla Bodlera.)

Sejo Sekson: Pa, poruka je bila: svaki heroj ima neki svoj kraj. U Jugoslaviji je u to doba važila parola: „I posle Tita Tito”. Svi su se pravili kao da je Tito živ, ali to nije bila formula za budućnost. Ta zemlja je zahtevala hitne promjene. Prvenstveno u ekonomskom i u političkom smjeru, ali i u kulturi i globalno u svakom pogledu. Parola „I posle Tita Tito” je vodila i do toga da se godinama u suštini ništa nije desilo. Bila je to hibernacija sistema. A naša pjesma je govorila upravo o tome, da je stari fudbaler odigrao svoju zadnju utakmicu i to je kraj jednog doba, vrijeme je da se pruži šansa novom timu, bez njega. Tim treba ponovo da igra, ali ne više na način kad je i on bio u timu. Neka paralela između tog fudbalskog tima i našeg života u Jugoslaviji posle Tita.

Srbija.blog.hu: Znači ta poruka u tekstu je bila potpuno svesno smeštena i nije naknadno složena priča?

Sejo Sekson: Pa je, je. To je jedna od najjačih pjesama Zabranjenog Pušenja i jako mi je žao što nisam učestvovao u kreiranju teksta te pjesme nego više u muzici.

Srbija.blog.hu: Šta je istina o provali „Crk’o Maršal”? Da li je Nele stvarno na pojačalo mislio, ili se provokativno zezao na račun No. 1. Maršala?

Sejo Sekson: Prvo, mi tada nismo koristili pojačalo Marshall, nego Vox. To je bila samo neka privatna zajebancija. Slučaj se vezuje za Riječki koncert, ali to je u suštini taj cijeli slučaj iskomponiran iz fragmenata naših izjava i neke koncertne retorike sastavljenih sa tri‑četiri koncerta. To je u stvari sastavio DB (državna bezbednost). Uz pomoć tadašnjeg režima, lojalni mediji su to montirali. Mi smo u roku od godinu dana prerasli od klupskog benda u grupu koja puni velike dvorane. Prije našeg izrasta u veliku grupu, ispred 300-400 gledalaca u fakultetskim klubovima ovakve i slične fore nikad nisu imale loše posledice. „Crk’o Maršal” je u sustini bila jedna fora u jednom gegu u Top listi nadrealista. U istorijskom dijelu grada čula su se zvona i ezani se džamija to sve jače i onda poruka: „Marshall. Pojačala za sve verske zajednice.” Pa je jednom bilo provaljeno na probi, „crk’o Maršal”. Tehničari su se smejali, pa je Nele video da je to dobar štos i tako je to kasnije bilo ugradjeno u repertoar i na koncertima.

Srbija.blog.hu: Jedan tvoj drugi veliki rani hit, Balada o Pišonji i žugi, bazira se, što je karakteristično za tvoje tekstove, na istinitoj priči – dva tinejdžera, siročad iz popravnog doma su ukradenim autobusom hteli da odu na more. I još neke druge pesme si posvetio njima. Npr. Pišonja i žuga u paklu droge. Da li znaš, šta je sada sa njima? Gde su sad, da li su živi i zdravi?

Sejo Sekson: Nisu siročad, ne znam otkud ti to, oni su klinci iz našeg naselja, to su prijatelji mog brata. Malo mlađi su bili, 5-6 godina od nas. Pišonja je poginuo, Žuga živi u Zapadnoj Hercegovini. Pišonjin sin je visok i jak, igra košarku. Često ga viđam.

Srbija.blog.hu: Pišonja je poginuo za vreme rata?

Sejo Sekson: Da. Za vreme rata.

Srbija.blog.hu: Na koju svoju pesmu si najponosniji?

Sejo Sekson: Pišonja i Žuga je svakako jedna od njih. Na straži pored Prizrena možda takođe, zato što ima dosta proročanstava koja nekako i dan danas traju i važeća je za ljude koji žive na ovim prostorima. A od novijih pjesama Yugo 45.

Srbija.blog.hu: Najlepša koncertna uspomena?

Sejo Sekson: Naš prvi koncert u Beogradu, na Kalemegdanu 2005. ili 2006. Organizatori su dosta bili preplašeni zbog informacija koje su dobili od Sarajlija koji žive u Beogradu, pa sam dobio i obezbeđenje, prvi i jedini put u životu (smeska se). Pa sam dobio i tekvondo prvaka Srbije kao telohranitelja. Koncert je bio jedan od najfantastičnijih doživljaja u mom životu. Pedeset hiljada ljudi iz publike su pjevali naše pjesme, znajući svaku riječ. Tako ja nisam uopšte morao ni da pjevam. Gledao sam publiku i čudio se zašto su me stavili u takav položaj. Uopšte nismo imali prethodno informacije da smo mi u Beogradu tako popularni. Nakon koncerta te noći sam se nekoliko puta probudio jer je bio ljepši na javi nego u snovima. Na koncertu je Rambo [Rambo Amadeus, čuveni rok muzičar, krstitelj turbofolka] bio u prvom redu i bodrio nas je. Stvarno neverovatna scena. Plus sa tehnikom smo imali sreće, zato što dan prije je nastupio američki Toto, pa je organizatoru bilo jeftinije da koristimo istu tehniku, a ne da montiraju na brzaka nešto skromnije za nas.

Srbija.blog.hu: Koja ti je od tvojih pesama omiljena „mala pesma”, stvar koja nije postala hit?

Sejo Sekson: Kad dernek utihne. Ta pjesma nema ni spot, a meni je ipak jako draga. Napisali smo je oko ’91.-’92, ali tada iz poznatih razloga nismo imali baš često struju, snimali smo tek ’97.

Srbija.blog.hu: Od tvojih „malih stvari”, za mene je No. 1. Balada o Gigi Bosniću. O košarkašu, koji je svoje mane i frustracije kompenzovao pucanjem iz haubice na Sarajevo, gde nije uspeo (pretežno zbog sopstvene lenjosti), da napravi sjajnu sportsku karijeru. Za mene ta pesma funkcioniše bez ikakve paralele na Radovana Karadžića. Moralna tragedija prosečnog individualca, „sitne ribe”. čak sam se setio jednog dečka iz Subotice, koji je bio prava ljudina, pun emocija, bez ikakvih preteranih nacionalnih osećanja, ali je sa ortakom sa 18-19 godina izvršio totalno besmislen i glupo izvedeni zločin. Opljačkali su jedan hotel da bi finansirali neku alpinističku ekspediciju! Početkom devedesetih je umro kao srpski dobrovljac u Sarajevu. Ubeđen sam da je tip to kompenzovao ratom. Da li si tu pesmu posvetio prevashodno prosečnim, no name grešnicima, ili pak velikim ribama, poput Radovana?

Sejo Sekson: Takozvani mali ljudi uglavnom imaju svoje učene profesije. Radovan Karadžić je psihijatar, koji očigledno nije bio dovoljno dobar u svojoj struci, pa je pokušao da izgradi političku karijeru. Političari su uglavnom ljudi puni ambicija, ali su uz pomoć politike pronašli neku skraticu, da stignu do auta i dobrog stana. Retko ko od političara se od svoje rane mladosti svesno primpremao na to da sagradi političku karijeru.

Srbija.blog.hu: Gde si bio, šta si radio, i šta si prvo pomislio kad si čuo za hapšenje doktora Dabića, pardon, Radovana Karadžića?

Sejo Sekson: Bio sam kući, pa kad sam čuo vijest, sipao sam sebi jednu veliku dozu viskija sa ledom. Znaš, to je ipak neka mala radost. Hvala bogu, u tom momentu nije važila poruka pjesme Bore Čorbe: „Tu nema boga, nema pravde.” Naravno, nije on jedini. Na ovim prostorima često nakon ovakvih slučajeva dolazi teza: „Dobro je, a šta je sad sa ovim?” Ali mislim, to što su i drugi činili zločine, Hrvati, Muslimani, to ne amnestira njega. I to je ono što je ovdje problem, što ne možemo raščistiti istoriju. U suštini, ovakvi zločinci su najčešće činili najveće zlo upravo sopstvenom narodu. A nije ni to neka novost. Recimo Hitler je ubio šest miliona Jevreja, ali je naredio i ubistva osam miliona Nemaca u opoziciji. Ovakvi ljudi, koga će pljačkati, koga će ubijati, to je stvar samo alibija. Nema tu iskrene ideologije. Da nije bilo rata, oni bi pljačkali tebe i mene, naše stanove i kola, bez obzira na to koje su nacionalnosti vlasnici. Rat im je dao priliku da legaliziraju njihove zločine i manjak minimalnog morala. „Doktor Dabić” [lažno ime Radovana Karadžića pod kojim se skrivao u Beogradu] je recimo prije rata prodavao lekarska uvjerenja. Zbog toga je bio i osuđen. Takođe ni Momčilo Krajišnik nije bio u zatvoru zbog političkih razloga. On je bio u zatvoru zbog pokrade stambene zadruge u Sarajevu. Ovi ljudi su posle promocirali sebe kao mučenike, što je možda i palilo negdje dalje, po Srbiji recimo. Da ne zaboravimo, te stvari su se desile još prije internet-buma, kada su još informacije curile znatno sporije i mnogo kontrolisanije, ali u suštini po Sarajevu je bila manje-više otvorena tajna kakvi su ovi ljudi. Osim Alije Izetbegovića niko nije bio osuđen zbog političkih razloga krajem socijalizma u Sarajevu, što se tiče ovih poznatih faca. Ali i kasnije se nisu baš promijenile tendencije, i ne samo u Sarajevu i u Bosni, nego recimo i u Hrvatskoj, recimo da vidimo slučaj Ive Sanadera.

Srbija.blog.hu: Pa, da, slažem se. Ali bogami mogu ti reći da i ovde u Mađarskoj ima svega i svačega, što se tiče korupcije.

Sejo Sekson: Ma, vi ste daleko od toga.

Srbija.blog.hu: Nažalost nismo, veruj mi. Stvarno ti kažem.

Sejo Sekson: Ali vi nemate Srebrenicu.

Srbija.blog.hu: Tu si u pravu. No, da menjamo temu, koje su bile tvoje prve emocije kad si prvi put čuo „separatistički” album: „Ja nisam odavle”?

Sejo Sekson: Pa čuj, mislim da je kao dokument vrijedan. Što je netko sakupio svoje emocije, koji nije učestvovao u odbrani Sarajeva, neko je otišao. Ja uopste ne osuđujem zbog toga niti Neleta, niti bilo kog drugog ko je otišao. I nama je vrijedno da vidimo način razmišljanja, i osjećanja onih koji su sve to doživjeli van Sarajeva. I oni su imali svoje drame, svoje dileme, svoje psihološke padove i uspone. Ja sam to isto na svojoj koži doživeo kad sam otiš’o u Zagreb ’95. i prvi put van Sarajeva sam na vijestima pratio bombardovanje Sarajeva. Čak sve to čuti preko radija i pratiti preko televizije puno strašnije deluje nego kad si u samom Sarajevu i tačno znaš u datom trenutku do koje mjere je ozbiljna situacija. Jedino mi je žao da, kako da ti kažem, smatram da umjetnički nije baš na visokom nivou taj album. Mada taj album, moram reći, ima neke originalne vrednosti, ali što se tiče našeg ranijeg zajedničkog rada, ja bih rekao Neletu, nek’ još radi na projektu, to još nije gotovo.

Srbija.blog.hu: Da li ste za ratna izdanja Top liste nadrealista (lično mislim da za to zaslužujete Nobelovu nagradu za mir) dobili neki orden ili sl.?

Sejo Sekson: Ma kakvi, ta serija je završila u bunkeru, pošto je dospela do pozicije direktora sarajevske televizije, direktorke koja ima radikalne muslimanske stavove. Taj naš rad njoj se uopšte nije dopao i čak je protivzakonito sklonila naše delo. Bez odobrenja naše firme, sa kojom je serija snimljena u koprodukciji, televizija Bosne i Hercegovine uopšte nije imala pravo da stavi na stranu tu produkciju. Srećom, imali smo u svom vlasništvu jednu beta kasetu cijele te produkcije, koju smo ponovo montažirali, pa smo se sa njom pojavili na Berlinskom televizijskom festivalu i uspjeli smo da prodamo produkciju u 7-8 evropskih zemalja.

Srbija.blog.hu: Ja se zaista čudim što niste dobili nikakav zvaničan orden, ni u Bosni, ni negde drugde.

Sejo Sekson: Ma nismo mi radili to zbog nekog ordena, nego jednostavno da očuvamo svoj mozak, svoju dušu. Ti si prvi koji je uopšte ubacio to, da smo zaslužili neku pohvalu za taj projekt, što mi je jako drago, ali ako to usporedimo sa četrdeset hiljada invalida i petnaest hiljada mrtvih koji su poginuli za Sarajevo, to je stvarno mala žrtva.

Srbija.blog.hu: Da li si i sa oružjem, ili kao apsolvent medicine, kao sanitarac, ili na neki sličan način učestvovao u odbrani Sarajeva?

Sejo Sekson: Pa jesam. Držao sam jedan punkt za snabdevanje novorođenčadi i trudnica, sa lijekovima i mlijekom početkom oružanih sukoba. A posle smo prvo kao radio-emisiju, pa televizijsku emisiju, pravili ratna izdanja Top liste nadrealista.

Srbija.blog.hu: Tvoja najgroznija ratna uspomena?

Sejo Sekson: Pa ono što sam video svojim očima, i duboko uticalo na mene je to da su neki klinci jednom odneli miksetu da snime neki materijal. Pa nije ih bilo jedno 7-8 dana. I jednog dana sam video da su upravo ovi klinci išli nedaleko od moje zgrade, i prilično blizu je eksplodirala jedna mina i njih su se trojica bacili na miksetu da mi ih svakako vrate u čitavom stanju, makar i uz riskiranje njihovih sopstvenih života. Ležali su na snijegu na mikseti, ja sam ih gledao preko prozora i počeo plakati.

Srbija.blog.hu: Šta im se desilo?

Sejo Sekson: Hvala bogu mina je pala na drugu stranu zgrade, ali zvuci su bili strašni i mene je duboko dodirnulo kako su ovi dečki štitili ove diskete ležeći na bijelom snegu.

Srbija.blog.hu: Nisu se ni ozledili?

Sejo Sekson: Ne, nisu. Na kraju ova situacija se završila hepiendom, a srećom nijednom nisam bio u situaciji za vreme rata da je neko poginuo ispred mojih očiju.

Srbija.blog.hu: Tvoja najlepša ratna uspomena? (Naravno, ako je bilo takvih…)

Sejo Sekson: Kad smo snimili prvih 4-5 dela ratnih izdanja Nadrealista, pa smo pustili u jednom kinu, ispred puno ljudi.

Srbija.blog.hu: Tvoja lična uspomena o nekome, ko je prema tebi stopostotno postupio kao ljudina. Požrtvovano i nesebično. Kome bi stavio „fildžana viška”? (Uopšte, ne samo za vreme rata.)

Sejo Sekson: Milić Vukašinović. On nam je pomagao da snimimo prvi naš LP. Mada nismo se jako dobro poznavali u to doba, upravo i zbog toga moram reći, svaka čast njemu.

Srbija.blog.hu: Josipa Broza Tita pominješ u pesmama barem onoliko koliko Britni Spirs koristi frazu: „Oh baby, baby!” :-) Čak i u fudbalskoj himni „Bog čuva želju svog” ubacio si Titovu dženazu. Da i ne govorimo o tome da si njemu posvetio celu pesmu sa cool jazz atmosferom: Laku noć stari. Možda zvuči paradoksalno (mada ako su autori ujedno i velemajstori apsurda, poput vas, možda i ne), mnogi su posvetili pesme Titu za vreme socijalizma. Izvodio ih je čak i Zdravko čolić Mi ti se kunemo– a o naivnoj polbit pesmici „Računajte na nas” Đorđa Balaševića da i ne govorimo, ali po mom mišljenju najelegantnija pesma prosvećena Titu ipak je Nedelja kad je otišo Hase. Sve alegorije o njemu su pozitivne. Prava partizanska kamuflirana zamka, konspiracija iz senke, kako je i Valter branio Sarajevo. :-) Manje-više svi mi, rođeni do 1970 i neke, rasli smo pod zastavom Tita. Učili smo čitati iz Tita Franca Bevka, kako su mali Joža i Pepe ukrali svinjsku glavu sa tavana i slične propagandističke pričice. Bilo je to već (hvala bogu) ultralagano doba kulta njegove ličnosti. Pretpostavljam da od prvog razreda osnovne škole do danas niko od nas nije proveo niti jedan čitav mesec a da nijednom nije pomislio na Tita. No kakvo je tvoje lično mišljenje o Titu? četiri konkretnija „potpitanja”, da ti olakšam odgovor. Pre svega, šta je bilo njegovo najpozitivnije delo?

Sejo Sekson: Pa njegovo najpozitivnije delo je što je uspeo da sačuva tu zemlju u njenoj čitavoj veličini. Čak je i Hrvatskoj vratio ono što su izgubili za vreme Ante Pavelića, otoke i Istru. Nakon raskida sa Sovjetskim Savezom je uspješno menadžirao tu situaciju, koja uopšte nije bila laka. 1945. nakon osvajanja Beograda od strane Titovih trupa i otvaranja Sremskog fronta, uticaj Rusa je bio nevjerovatno velik, na primer u tehnici, a i u načinu razmišljanja. Crvena armija je puno instruktora dala Titovim partizanima, čiji uticaj je naravno ostao i posle rata. Sovjetskom Savezu, kao supersili, reći ne, i ostati na nogama, čak prosperirati nakon raskida ’48. je bilo velika stvar. Skrenuo je tu zemlju sa tvrdog sovjetskog tipa režima u jedan blaži sistem u kome smo manje-više normalno mogli da živimo. Vrlo talentovano je lavirao između dvije supersile, bio je jedan od najbitnijih faktora u Pokretu nesvrstanih, širom svijeta mnogi su bili zavidni na život Jugoslovena.

Srbija.blog.hu: Najveća Titova vrlina?

Sejo Sekson: Bio je dobar jebač.

Srbija.blog.hu: Šta je bilo njegovo najnegativnije delo?

Sejo Sekson: Uništenje (ponekad čak i fizički, sa silom) svojih političkih oponenata. Blajburg, Križni put, Goli otok i slično.

Srbija.blog.hu: Najveća Titova mana?

Sejo Sekson: Što je izgradio sistem koji jednostavno nije funkcionisao bez njega, pa je došlo do raspada zemlje.

"Balada o Pišonji i Žugi" i "Počasna salva" na koncertu u Pečuju (amaterski snimci)

Srbija.blog.hu: Sa prijateljem sam razgovarao pre jedno 5-10 godina o raspadu Jugoslavije. Posle nekoliko piva smo smislili da je najžešći simbol tog procesa – „totem životinja” ili bolje rečeno „totem transportno sredstvo” – autobus. Gradski (koji su služili kao protivtenkovske prepreke) i međugradski (u kojima su vozili spontane demonstrante uz dnevnicu od kraja osamdesetih, kada se prvi put „desio narod” i čuvena „Jogurt revolucija”). Kasnije su vozili izbeglice, pa su ih koristili pri transportovanju ratnih zarobljenika i civila u logore i do mesta masakra. Ako se u bilo kom kutku zemaljske kugle na vestima pojavio autobus na teritoriji (eks-) Jugoslavije, onda se najverovatnije tamo dešavalo neko veliko sranje. Moguće da je, kao što je Sveti Jovan Krstitelj Isusova predslika, tvoj autobus,„autoprevoz sa Hrida”, predslika tih simboličnih buseva. Sa ortakom sam popio još nekoliko piva, pa smo stigli do „revolucionarne” ideje, da je simbol Vojvodine šinobus. Ta pitoma, simpatično zastarela „putnička klasa” poznata iz spota Đorđa Balaševića Jesen stiže Dunjo moja. Tvoja metafora u negativnom smislu (mislim na to da je jedna dobra odlika Sarajlija zauvek nestala), „manjak” fildžana viška, po meni je pun pogodak. Koje bi svoje metafore, simbole ili asocijacije, bilo na temu rasdpada Jugoslavije, bilo za rat „na našim prostorima”, bilo za promenu bosanskog mentaliteta, osim spomenutog, podelio sa čitaocima?

Sejo Sekson: Danas nitko od nas nije u stanju da proizvodi ni Yugo 45, a kamoli autobus. Danas preprodavamo kinesku robu. Kineska roba je simbol trenutne situacije.

Srbija.blog.hu: Tvoja „omiljena” fraza (može i u negativnom smislu, ili ako je neki potpuno apsurdni eufemizam) sa ovih naših prostora? (Ova je jedna od mojih omiljenih.) Mislim na neke predratne, uglavnom birokratske, poput: „radni ljudi i građani” ili „davaoci dragocene tečnosti”. Ili nešto jako lokalno sa Radija Subotice i potpuno glupo: „žuto zlato” (tj. kukuruz) ili ratnih, recimo: „snajpersko gnezdo” (na vestima Radio Televizije Srbije, sinonima za rušene tornjeve katoličkih crkvi) ili posleratne, na primer: „naši haški junaci”.

Sejo Sekson: Misliš na frazu koja mi ide na kurac?

Srbija.blog.hu: Može i takva.

Sejo Sekson: Ovo je veliko priznanje i čast, ali istovremeno i obaveza za moj budući rad.”

Srbija.blog.hu: Misliš li da ima šanse da jednog dana ponovo dođe do preporoda fenomenalne sarajevske supkulture? Mislim prvenstveno na humor pun apsurda, originalnih couleur locale zajebancija i slično?

Sejo Sekson: Pa ima Sarajevo i cijela Bosna i danas mlade humoriste, i muzičare čije fore su žestoke. Na primer Dubioza kolektiv, Letu štuke i tako dalje. Ima dobrih stvari. Samo što na cijelom ovom Ex-Yu prostoru ima dva tipa protesta. Ono potpuno, ajd da kažem, destruktivan. Jedan je jeftinoća, a drugo je ono, festivalska, glamurozna megalomanija. Kao što je Sarajevski film festival, ajde da kažem, ono, otežavajuća momenta da se razvije prava kultura, nažalost. Svaka sirota želi da uvede u Sarajevo najskuplje svjetske No. 1. izvođače. Recimo U2, koji koštaju čitav godišnji budžet grada. To ti je u suštini sindrom snimanja filma Bitke na Neretvi. [Bitka na Neretvi (1969.) – Megalomanska kinematografska produkcija, najskuplji evropski film tih godina, sa tadašnjim holivudskim megazvezdama (npr. Jul Briner i Orson Vels) a filmsku plakatu su naručili od Pikasa]. Posle tog filma 10 godina nije bio snimljen ni jedan film u Bosni. Znači, ili se pokušava nešto ekstremno skupo i spektakularno, ili nešto totalno provincijalno.

Srbija.blog.hu: Znači nema originalnih sitnih produkcija?

Sejo Sekson: Pa da, to su faraonske priče. Svako želi da podiže sebi neki megalomanski kip za vreme svog mandata, a posle boli ga kurac.

Srbija.blog.hu: Da li se puno priča u Zagrebu, a pogotovo u Sarajevu, koje je jedno od centara evropskog muslimanskog sveta, o revolucijama u arapskim zemljama?

Sejo Sekson: Naravno, kao i svugde po cijelom svijetu. Ja lično smatram da se te revolucije ne mogu vezati samo za arapske zemlje, nešto se slično dešava zadnjih godina recimo i u Hrvatskoj. To je deo internet-revolucije. Danas svijet se ne može kontrolisati više, nadam se da je to budućnost, to će se desiti u mnogim zemljama. Vikiliks je pokazao moć interneta. Više nema tajni. Jako brzo narod stigne do informacije. Više se ne mogu sakrivati tajne, prljave igre vlasti, kao prije. A što se tiče interneta iz nekog drugog segmenta, naravno i mi, mislim naša grupa, želi da se prilagodi. Mi nameravamo da naš sledeći CD izdamo preko Fejsbuka. Što da izdržimo izdavače, ako je tendencija da se direktno stigne do publike? U Zagrebu se svaku noć skuplja 10-15 hiljada ljudi preko interneta. Prošlo je vrijeme tajnih ćelija gdje su nekad organizirali fešte (smeh).

Srbija.blog.hu: Koja ti je prva asocijacija kad čuješ ime „Franz Ferdinand”? Čuvena škotska britpop grupa, ili Franjo Ferdinand, austrougarski prestolonaslednik, ubijen od strane Gavrila Principa u Sarajevu 1914.?

Sejo Sekson: Danas je puno aktuelniji škotski bend.

Srbija.blog.hu: Ko je veći luzer? Ivan Šubašić ili Ante Marković? [Šubašić - Građanski političar, član jugoslovenske emigrantske vlade u Londonu, jedno vreme premijer. 1945. je nekoliko meseci služio u Titovoj vladi kao ministar spoljnih poslova. Bezuspešno je pokušavao da ubedi Tita da se uvede pluralistički sistem. Interesantan podatak je da je rođen istog dana kada i Tito, 7. maja 1892, ali ga je Tito nadživeo 35 godina u političkom smislu, a 25 godina biološki.]

Sejo Sekson: Ni jedan od ove dvojice nisu luzeri. Oni su naše propuštene šanse, koji su nameravali nešto progresivno da stvaraju, nekog normalnog društva. Nažalost, luzeri smo mi i naši preci. Luzer je narod, pošto je popustio ovakve progresivne vođe i umesto njih su nas vodili neki drugi u manje pozitivan pravac. Izbori 1945. i ostavka Markovića 1991. su dva istorijska momenta, koja su nas, smatram, oba puta vodila u višegodišnji ostatak. U negiranje demokratskih procesa, u negiranje pravde, nekog legitimiteta. Te propuštene istorijske momente kasnije je mnogo teže rešiti. Recimo kad smo maloprije pričali o tome, pogledaj u arapskim zemljama, sigurno neće biti lako da se reše problemi, kada su ljudima decenijama bila oduzeta prava slobodnog govora. Ili isto kao u drugim socijalističkim zemljama, ako i na nešto blaži način, ali ipak su kardinalni problemi i u Jugoslaviji bili sklanjani ispod tepiha. Znači da su i zbog sklanjanja Šubašića neki problemi bili cementirani, koje su nakon skoro 45 godina hteli riješiti na nekakav način. Često, nažalost, na potpuno kriv, naoružani način. To je dovelo do pojave svih mogućih, radikalno negativnih nacionalizama, pošto politička volja nije ispuštena. Ljudi koji su imali karakteristične stavove suprotnim tadašnjem socijalističkom režimu, ukoliko su nastavili da izražavaju svoje stavove, bili su prisiljeni da emigrišu, pa su se mrzili međusobno na nacionalnoj bazi, i slično. Ali ako se vratimo, recimo, do Anta Markovića i gledamo ga u nekom istorijskom konteksu, i ako njega usporediš sa Tuđmanom, ili čak još veći kontrast, sa Miloševićem, on je pravi gospodin sa stilom i progresivnom vizijom, a onaj drugi haški ratni zločinac. Osim Slovenije, koji su uspjeli, lako je moguće da cijela teritorija bivše Jugoslavije plasira sa Markovićem u Evropsku uniju i da budu vodeći novoplasirani članovi Unije, a sad nas uče zemlje koje su prije 20-30 godina bile znatno zaostalije od nas, recimo Rumunija i Bugarska.

(→ DRUGI DEO)

komment

Címkék: interju sejo sekson zabrenjeno pusenje na srpskom

A bejegyzés trackback címe:

https://srbija.blog.hu/api/trackback/id/tr232763349

Kommentek:

A hozzászólások a vonatkozó jogszabályok  értelmében felhasználói tartalomnak minősülnek, értük a szolgáltatás technikai  üzemeltetője semmilyen felelősséget nem vállal, azokat nem ellenőrzi. Kifogás esetén forduljon a blog szerkesztőjéhez. Részletek a  Felhasználási feltételekben és az adatvédelmi tájékoztatóban.

Nincsenek hozzászólások.
süti beállítások módosítása